Osjećaji.
Decko 2. Jojj. On uvijek nosi neku svoju lopu. Cure su se natjecale koja ce mu ju prva uzet, a ja naravno nisam jer da mu se malo priblizim to bi bila katastrofa. Mislim da bi on pobjegao na južni pol. E pa, lopta je mene pogodila i ja sam ju uhvatila. Umjesto da potrci do mene i uzme mi ju on kaze nek sad ostane TAMO gdje je. Ja sam TAMO. Mogao jee barem reci kod koga, a ne tamo.Sve je bilo tako beznadno. Onda smo jedne noci svi bili vani no vecina nas se brzo pokupila doma. Ostalo nas je 4, samnom 5. On, jos dvije cure i jedan decko. Ja sam iz nekog glupog razloga započela neki razgovor o tome kako za punog mjeseca nemogu soavati. On nije prestajao pricati o sebi. Tada sam puno naučila o njemu i jedniaa sam ga zapravo slušala. Čak smo izmjenili 2-3 suvisle rečenice. Bila sam jako sretna nakon te noci. Iako sam imala jednu provalu u kojoj sam 2 minute pricala nsto i onda sam na kraju zaboravila ocemu se radi. Grozno!!!! Onda je ponovno bila doatna i Klara se nije gasila, a Sama nije bilo. On joj je uzimao stvari iz ruke pritom je dotaknuvši. Ja bih valjda bila u transu, ali ovako sam bila puna gnjeva. Htjela sam zadavit Klaru golim rukama. Oni su pričali, a ja sutila. Trudila sam se ubaciti po koju rečenicu no on se nije obazirao, a nije ni Klara. Onda se profesorica ostatak sata izderavala na mene kakoništa ne znam. Potpuna katastrofa. Ne znam što cu s njim. Da li mu je neugodno ili mu se gadim? Mozda oak i on jednog dana uvidi da mu se ja sviđam. Da bar. Dajte svjete. Bilo što. Očajna sam !!!!!
Novo sve!
Žao mi je što sam pauzirala pisanje svoga bloga, ali toliko se toga izdogađalo da nisam imala vremena pisati! Imam jednu simaptiju o kojoj sam Vam vec pricala. Javio se netko novi. Zvat cemo ga decko 2. E pa snjim je sve pičelo slučajno. Cure su se zezale kao i obično i ja sam se zezala s njima. Zezale smo ze za neke dečke i tako to i on 2 je bio vani. Tad ga uopće nisam primjećivala. Iskreno nisam mu ni znala ime, već samo prezime. Haha. On je odličan učenik, sve 5 naravno. Duhovit je i sve to i zaoravo je supper, ali tada mi se uopce nije sviđao. Cure su mi htjele vratiti i njga su prvoga vidjele i pocele su me zezati za njega. Konstantno su izgovarale njegovo ime, a ja sam se pravil da necujem. Ond su mu prisle i rekla da sam ja zaljubljena u njega. Ja svemu tome nisam pridavala previse paznje. Proslo je satt vremena i trebalo mi je za poziv. Pitala sam sve decke koji su bili tamo ukljucujuci i njega da li mi posudi mob za poziv. Ostali nisu imali novaca. On je rakao: "Ja bi ti stvarno dao, ali zezat ce nas." Ja sam rekla da je sve ok. Malo me iznenadila ta reakcija. Od svakog normalonog ocekivala bi da mi da mi posudi novce, ali ne. Opet tome nisam pridavala previse paznje. Provakacije mojih prijateljica nastavile su se. Ja i dalje nista. E sada i de bitan dio. On ide samnom na jednu dodatnu kao i cura koju cemo za potrebe ovog posta zvati Klara i decko Sam. Sam ide s deckom 2 u razred. Ja i klara ne. Sam nas nije htio pustiti na miru. On nije znao gdje bi gledao, a ja nisam znala koji dio Samova tijela da ciljam kad cu ga lupiti. E taj sat suce je sjalo i obasjalo je njegovo lice. Njegova inače crna kosa promijenila je boju a izraz licakoji je u tom trenutku imao bio je neopisivo sladak. On ima aparatic, ali to me ne smeta. Jedan je od rijetkih kojima ne stoji loše. To ne kazem zato što mi se sviđa vec zato sto tako stvarno je xD. E tad sam se zaljubila. No tu pocinje problem. Klara je otvorena cura, prelijepa je, nije pametna, ali uci puno i ima 5.0 Ona je razgovorljiva i dobra je sa svim dečkima. Kako i ne bii bila kad izgleda kako izgleda. E pa ona i decko 2 su si dobri. Znam da ona nikad bila s njim, ali njega ne poznajem toliko dobro i ne znam bi li on htio nesto s njom. Svaku dodatnu ja sutim ko kreten nastojeci pokriti svoje lice da ne vidi crvnilo i ostalo. Mislim da se grozno osjeća. JA sam ruzna i on me bas i ne voli. Mislim da mu se gadim. Kad a me pred njim zezaju ja se pravim da ne cujem.....Ostatak u sljedecem postu...
ON je debil :(
Pišemo zemljopis, pazi testa... još smo imali sva pitanja. Moli me za pomoć. Radilo se o nekim jednostavni koordinatima. I budala bi ih pročitala. Napišem mu riješenje na gumicu. Zvoni. Pred profesorom on se počeo derati na mene kako samu mu ja mogla krivi reći odgovor i zašto sam takva kukavica i zašto mu ga nisam jednostavno rekla umjesto gumice. Čeljust mi je pala. Rekla sam mu da ja nisam kriva što on nezna prepisti dva broja u pravu kolonu. Bilo je doista jednostavno samo što je krivo prepisao koordinate za sidney. Upisao ih je pod one za tokio i obratno. Možda malo previše pomažem ljudima, ali nisam budala pa da mu se preko cijele učione derem riješenje. Onda sam mu rekla da nek si drugi put nađe drugu koja će mu uopće znat odgovor, a ako će ga i znat onda nek još nađe curu koja će riskirat svoju glavu zbog njega. Danas me pita za lektiru. Rekla sam mu da mu ne ću reći da ne bi bilo kriva pa da ja ne nastradam. Onda se ispričavao koristeći onaj svoj sladunjavi osmijeh. Kako mu ne bi oprostila. Ja sam budala, a ne on.
Dosljednost i sustavnost
Ove godine sam kao i svake druge odlučila da ći marljivo i sustavno učiti. Naravno, to kažem svake godine. Ali, mislim da će nekako ove godine stvari biti drugačije. Imam osjećaj da ću biti doslijedna sebi i učiniti kako sam rekla. Kad već o dosljednosti, evo još jedna stvar. Falio mi je kao i uvijek. To je valjda jedina stvar koju nikad necu zaboraviti napraviti. Dosljedna sama saebi. Haha :) Ostalo je sve po starom, dobra stara neizvjesnost.
Kiša
Danas cijeli dan pada i pada, kao da mi želi nešto reći. Kiša je u potpunosti dočarala moje raspoloženje u proteklih par tjedana. Od tihog rominjanja pa do glasnog pljuštanja. Kad bi me prije par godina pitali da li volim kišu rekla bi im ne. Sad uživam u njoj. Ponekad mi pomaže da zaspim. Tiho udaranje stotina i stotina kapljica vode u tlo doista moze biti umirujuće. Stanem na svoj prozor i gledam svijet kroz kapi kiše. U svakoj kapi kao da je neki dio mene koji pada, pada stvarajući umilan zvuk. Nije kao da se rješavam problema, nego sasvim suprotno; pomaže mi da se s njima suočim i dobro porazmislim o svemu. Kao da Nebo plače, a kada nebo plače, plačem i ja. Ugodno je znati da tamo negdje vani pada kiša dok si ti na sigurnom.
*Padaju kapi kiše i sa sobom nose riječi neke izgubljene priče.
Nije htio pricat samnom :(
Uvijek kad sam na fejsu i kad On dođe mi pričamo. Ja ga ne volim prva pozdravljat jer imam osjećaj da mu smetam. Ipak ga većinu puta pozdravim sa svojim uobičajenim: e.
Naravno da ga baš moram pozdravit kad je kod jednog od svojih prijatelja. Tko zna što će sad misliti. Super. naravno da mu se nije dopisivalo samnom. Ipak je bio kod prijatelja. Odgovori su bili kratki i rezervirani. Nije da očekujem da priča samnom kad je kod frenda, ali opet sam mu smetala. Kako glup osjećaj. Nisam ga ništa trebala pitat. Tko da nemam većih briga u životu. Opet se sama sebi smijem. Ljudi nemaju za hranu, a ja se uzrujavam oko JEDNOG dečka...
Raspored prioriteta mi je super :) Haha. Nemogu rec da me nije briga kad je. Tako je kad si teenejđer...
Cesto je tako i kad nisi vise teenager. :D
Drzi se mala. ;)
Pogledala sam se u ogledalo
Danas u jutro osjećala sam se kao da me cijeli svijet pregazio. Glavobolja, šmrcanje, kihanje, kašljanje...jednom rječju: GROZNO!!! Bilo mi je toliko loše da sam otišla sa sata da se umijem u WC. Pogledala sam se u ogledalo i spoznala jednu činjenicu koja me potpuno uništila i shrvala. JA SAM RUŽNA!
Duboko sam udhnula i ponovno pogledala u svoj odraz. Dočekalo me ispijeno lice u potpunosti obilježeno crvenilom. Ispod usnica dočekale su mi bore od grebanjna. Svao tu i tamo dočekala me neka grozna ljuskica. Pogledala sam svoje ruke i shvatila da su obilježene ljuskama i mojim groznim ožiljkom na desnom gležnju. Shvatila sam kako mi je kosa grozna i kako mi je majca prekrivena malim ljuskicama koje su odpadale moga lica. Počela sam plakati. Druga stvar koju sam automatski učinila bila je da sam se namazala pa se ljuske nisu vidjele, ali crvenilo je ostalo. Kako bi me on mogao voljeti. Izgledam kao, kao (kucnuo je čas da si to priznam)... nakaza. :(
Još sam jednu stvar vidjela u svome odrazu. Vidjela sam curu koja se očajnički trudi nekamo pripadati, koja je iznimno inteligentna, ali joj intelekt propada u ovoj zabiti od škole. Vidjela sam curu koja očajnički želi nekoga tko će ju razumjeti i prihvatiti kakvu ona je. Curu koja želi dečka; dečka kojeg ne bi smetala činjenica da izgledam kao nakaza. Gledam curu koja se cijeli život svima mora dokazivati, dok drugi ljudi manje pametni od nje nemoraju jer ih razrednici vole pa nemoraju ništa znat da bi imali 5. Nije stvar u ocjeni negu u tome da zašto bi se ja trudila ako to nitko nece vidjeti. A ja ću sada reći bez lažne skromnosti; pametnija sam i od većine svojih profesora, a jedina ooba koja joj to priznaje ne voli moju osobnost. Tu nema pomoći. Ja sam iritantna osoba. Zapitala sam se zašto se ono malo mojih prijatelja uopće druži samnom. Nisam našla odgovor. Ja se najrađe ne bi družila sama sa sobom.
Ostatak dana upropastila mi je moja razrednica koju nije smetalo zabraniti mi da idem do wc zato što je zvonilo makar nisam mogla disati. Na velikom sam odmoru bila sama. Nisam htijela s nikim pričati. Pitam se zašto On uopće priča samnom. Kako bi mu se moja grozna loža mogla sviđati, kako bi mu se mogla sviđati moja osobnost, kako bi mu se mogla sviđati JA?
Ne znam što da radim. Dosta mi je dokazivanjna da sam bolja od drugih jer znam da jesam, ali to nije bitno u životu. Bitno je biti sretan, a ja to nisam.
HELP! I need somebody...
Pomagajte!
Sada si u periodu zivota kada ti se koza mijenja, kada ti se dogadjaju svakave promjene, a i unatoc tome ne vjerujem da si nakaza. Strpi sve, sve ce to proci. Kosa se moze bojati, ravnati, svasta. Necu vise cuti da govoris da si nakaza jer cu te natjerat da mi posaljes sliku pa cu sigurno naci barem 10 lijepih stvari na tebi!
Trudi se i dalje u skoli, isplatit ce ti se jednog dana, vjeruj mi. Sada ti se ne cini tako, ali hoce.
A On ocito vidi i druge stvari osim koze.
Baš sam smiješna
Kako sam jučrer sigurno ustanovila da ću se nakon 6 sati sna probuditi pokušati lucidno sanjnati. Na kraju sam probdjela skoro cijelu noć jer sam nešto šmrcala. Ono malo sna što sam i imala u potpunosti sam zaboravila. Danas i jučer me nazvao. Baš me razveselio. Upravo kad sam pomislila na njega, zazvonio je telefon. - Tko smeta? - bila je to mora prva pomisao. Kako sam samo blesava.
Lijepo da te ugodno iznenadio. Mozda bi tako bilo i s nekim drugim stvarima, samo treba imati hrabrosti. :)
to smo mi žene. jednostavno smiješne.
Lucidni snovi
Sigurna sam da ste svi kad tad sanjali lucidno. U zadnje sam vrijme počela čitati literaturu tj. vodič kroz lucidno sanjanje. Bio mi je od velike koristi.
Evo nekih kratkih uputa:
- Po danu se zapitaj da li sanjaš (ako se sjetiš po danu sjetiti češ se i u snu)
- Navij si alaram tako da se peobudiš nakon 6 sati sna. Potom razmišljaj o lucidnom sanjnanju prođi ove korake.
- Zamisli o čemu želiš sanjnati i usredotoči se na svoje treće oko. (Znam da zvuči kao glupost, ali stvarno pali.)
I to vam je to. Recept za instant san po volji. Pitam se što bi vi poželjeli. Slobodno nabacite koj komentar. Ja sam skoro svaki put imala nadnaravne moći. Jednom sam se pretvorila u vukodlaka(ali kao iz hp ne iz sumraka) i rastrgala jednu ne baš voljenu osobu. Znala sam kontrolirati zemlju i imati telekinetičke moći. Noćas sam sanjala jedan od boljih lucidnih snova. skoro sam poljubila Njega. Bila sam tako sretna kad sam se probudila. Dobro, ujedino sam bila i tužna jer se prekinulo prije poljubca. Baš moja sreća. Mislim da ću probati noćas opet. Poželite mi sreću.
Iskušala dva puta slučajno i bilo je super, probudila se u snu, ali svjesno nastavila sanjati. Pokušala opet, ali sam valjda preumorna trenutno za to :)
Kažu da je potrebno napraviti pauzu od 1-2 dana jer se čovijek umori. Sretno!
I just wanna have fun.
Wee. Došao je vikend. Napokon malo opuštanja i nažalost ograničene slobode. Htjela bi da malo odemo van, cooliramo se i jednostavno budemo: BAJA... lol
Malo odbojke, tračanja, pjevanja i instant dobra zabava. Iz nekog su razloga svi dobro raspoloženi iako je škola počela. Pretpostavljam da, iako to nitko nece priznati, da im je škola malo falila.Glazbena mi počinje. Nemam pojma svirati svoje skladabe i na to ću potrošiti pola svoga ionakoi kratkoga vikenda, ali odlučila sam gledati na pozitivnu stranu: Imam drugu polovicu za sebe :)))
Boca je napola puna. Samo da još sanjam neki dobar san i ovo će biti predobar vikend.
Držite mi fige 
Uživaj u glazbi, čim ju počneš shvaćati kao obavezu - ode sve kvragu. :))
Joj, a daj mi reci
Ne volim kada te ljudi zbog određenog pitanja proganjaju danima. Ne znaju shvatiti da im neces reci. - Bez brige, tvoja tajna je sigurna samnom. -
Aha. Jako. - Kak se zove? Jel ga znamo? -
Nije da im ne vjerujem. Znam da nikome ne bi rekle, ali sigurno bi me zezale pred njim i nebi prošlo puno vremena dok bi moj braco saznao da mi baš i nije braco nego netko puno bitniji. Kako se glupo osjećam držeći tajnu u sebi, ali bolje to nego uništiti najbolje prijateljstvo.
Izgled...
Danas sam dobila poruku na fejsu od jedne frendice koja je ocijenila moj izgled od 1-10. Dala mi je 6. Isprva mi se činilo da uopće nije tako loše no onda sam uzela u obzir da je ocjenu morala povećat tako da me ne povrijedi i onda sam se zbedirala. To bi značilo da sam ružna. Ja ne želim biti missica, ali nije mi svejedno na šta ličim. Ja imam problema s alergijama pa mi je lice crveno. Nemam krivi nos i iči su mi lijepe smeđe boje, a kad sam na svijetlu onda su u potpunosti zelene. Nisam debela iako si nabijam komplekse da jesam. Znam da to nije odveć bitno, ali nemoze mi biti svejedno. Imam nisko sampouzdanje pa bi na tome trebala poraditi. Iz nekog razloga samtram da je dečkima jedino izgled bitan. Da li je tako?
Nije. Istina je da izgled privuce, al zadrzava ono sto je unutra. Na tome se treba raditi, a onda ces i sama sebi poceti izgledati lijepse. Da se razumijemo, ja imam isti problem i znam da to nije lako. I ljepota je stvarno u oku promtraca. Nikada neces biti lijepa svima, uvijek ce netko misliti da si ruzna, ali nekome ce biti i najlijepsa na svijetu bas takva kakva jesi. :*
Dečkima nije bitan izgled, ne kada malo odrastu i ne kada shvate o kakvoj se osobi radi. Zato uz izgled treba poraditi i na samopouzdanju, ali i na svojoj unutarnjoj ljepoti koja je na kraju presudna.
Znaš kak bi naše mame i bake rekle? Muškarci spavaju sa zgodnim ženama, ali žene dobre :)
Hvala. Nadam se da ste u pravu. :)))
There once was a BITCH
Nemogu vjerovati da nikad nisam pisala o mojoj razrednici. Za potrebe ovog i daljnjih postova zvat ćemo ju The one who must not be named. Duga plava kosa, voli rozo i nemoze joj se poreci: lijepa je. Obožava mobitele i modu i ima miljenike u razredu. U 5.r (kad je to bilo ;) meni je bilo dosta pretvaranja da mi je simpatična i rekla sam joj da mi njezin predmet najgori. Od tad me mrzi. Sama sam si kriva. Od tada pa i sad u 8 razredu ja sam morala obavljati najnezahvalnije poslove. Biti blagajnik. To je bio jedan od gorih. Samo je čekala da mi nestane koja kuna pa da me može izvrjeđati. Cijeli razred mi je potvrdio da im je rekla da misli da sam glupa i dosadna. Razrednica kaže tako nešto svojim učenicima. Je li ona normalna?!?! Kad sam otišla iz razreda znala bih ostajati prisluškivati da vidim šta će reči. Jedanput je rekla da sam zaljubljena u jednog dečka. Nisu me puštali na miru narednih 3 mjeseca. Sve što radi je da mi pokušava zagorčati život. Od svega na svijetu najviše mrzim sjediti u prvoj klupi. Pitala me gdje bi htijela sjediti i ja kažem bilo gdje sam ne u prvu klupu (KAKO SAM JA GLUPA, MOGLA SAM SI MISLIT) Pogodite gdje sjedim? U prvoj klupi okružena debilima. Ona se samo slatko smijala. Što je najgore znači da sjedim bliuzu Coopa. Coop je dečko koji je zaljubljen u mene već dosta dugo. Prije mi se sviđao no to me brzo prošlo. Coop je ujedno i moj jako dobar prijatelj. Sad s njim nemogu ostati na samo ni sekunde. Jako me nervira. Grozno. On je još na nivou trečašića i misli da će mi pokazati nježnost stalnim provociranjem. Ja ga nemrem smislit. Tu je još i moja stara koja misli da bi ja trebala bit snjim i nemre shvatit da mi se nesviđa (Kak je ona to uopće szanala???Ja to nisam nikom živom rekla.) Život je sranje. A Bobi (tak ćemo zvat moju simpu) sjedi u zadnjoj klupi u skroz drugom redu. Život nije fer.
" Life is a game but it's not fair. I break the rules so I don't care. I keep doing my own thing, Walking tall against the rain!"
To bi trebala napravit samo kako nauditi profesoru. Kako da joj poikažem da se samnom nije za zezat: Igrati samnom je kao da se igraš vatrom. Ona je meni u facu znala reci da sam idiot. Onda bi joj vratila. Moje mišljenje o vama nije puno drugačije od toga... Onda bi nastradala. Ja imam grč u želucu kad idem u školu. Nemogu se opustiti. Ja ne podnosim uvrede jer sam imala jako težak život i netreba mi još ona da me muči. Ako netko ima svjet neka se molim Vas javi, ali bez onog prijavite ju ravnatelju. To nije pomoglo.
Savjeti!!!!!!!
I promise to love you <3
U našem društvu postoji jedan par. Za potrebe ovog posta zvati čemo ih Chris i Lena. Chris je Lenu nagavorao da budu zajedno punih 3 mjeseca. Ona nije htijela jer se bojala da će kad prekinu njiho prijateljstvo nestati. Zato su smislili po njihovu mišljenju ingeniozan plan. Oni će se barit, mazit i držat za ruke, ali službeno nisu u vezi tako dakad se posvađaju nemogu prekinut.
Ja kažem: Ko da je to bitno, ak ste se posvađali, posvađali ste se. Bilo ko prijatelji ili ko cura i dečko. Dok se ne pomirite necete pričat ili čete se derat jedno na drugo.
Sad su zajedno 8 mjeseci. On je divan prem njoj. Ponekad se dečki moraju sami snać u košarci jer on mora do Lene. Učinio bi sve za nju. Često se maze i odjednom znaju nestat i onda se vrate sa velikim smješkom na licu. Moj debil ih ide pratit i shvati da se bare. On tvrdi da mu je glupo ostaviti sve samo zbog cure. Ne čini mi se kao tip osobe koji bi pred drugima poljubio svoju curu. Ja od njega to nikad ne bih tražila. Osjećala bih se glupo kad bih ga odvajala od njegovih prijatelja. Ne bih htijela biti jedna od onih cura koje svojim dečkima nedaju prostora za disanje. Samo bih htijela da me poljubi na odlasku doma ili tako nešto premda mi Lana i Chris ponašanje ne bi smetalo. Haha. Naravno on me gleda kao sestru. Wee :((
Ja bo svoga Edwarda koji bi sve ostavio zbog mene <3
Nije ga bilo...
Danas ga nisam vidjela. Otišao je kod fremda. Falio mi je. To je neki neopisiv osjećaj. Cure su navaljivale na mene moleći da im kažem tko mi se sviđa. Nisam luda. One bi to izbrbljale prvoj osobi koju bi vidjele. Jedna od njih je pogađala i iz trećeg puta poghodila. Dobro da je bio mrak. Da me malo svijetla obasjalo odalo bi me moje intenzivno crvenilo. Ja sam sve porekla praveći se da nemam pojma o čemu govori. Bile su naivne i povjerovale su mojoj toliko očitoj laži. Zašto me nedoživljava. Razmišljala sam o tome da mu kažem kako se osjećam, ali onda bi prijateljstvo propalo.
Šteta što ga danas nije bilo. Falio mi je...
So no one told you life was gonna be this way
Kad sam bila manja jedva sam čekala postati starija i omati obveze i neku odgovornost. Sanjala sam o tome da sama donosim odluke. Mislila sam da je to tako lako. I sad nisam osrasla, ali već vidim kako je to teško. Za savkisvoj postupak snosiš odgovornost. Ja sam dovoljno glupa da osim svojih grešaka moram ispaštati i za tuđe. Tako sam ja uvijek kriva za sve.
"Your mother warned you that there will be days like this but what she didn't tell you is that the world is gonna brought you dow to your knees"
Nedavno sam se gadno posvađala s prijateljicama koje se jednostavno nisaam sjetila pozvati u grad. Dobro da nismo išle jer bi me inače jednostavno vrijeđale. Na to se svodi cijelo druženje s ekipom koja prolazi s 5. To da nađu nekoga za vrijeđanje. sad moram birat između daljnje tiranije i vrijeđanja ili prekida prijateljstva. Uz to mi se nagomila dežurni debil koji ne zna da ga volim. Da bar nemoram donositi takve odluke.
Htjela bi opet biti bezbrižna.
Neces prekinuti prijateljstvo jer tiranija nije prijateljstvo. To je nesto od cega treba pobjeci sto dalje.
There is no way to reach me
U zadnje vrijeme jednostavno poželim isključiti svoj mobitel i leći na svoj krevet u tišini jednostavno ne rzmišlajući ni o čemu drugome. Fali mi tišine. Previše toga se događa. Htijela bi se samo isključiti. U zadnje sam vrijeme rastresena. Počela sam izbjegavati ljude. Kao da trebam vremena za sebe. Bez lažne skromnosti - Kad got nekome treba nešto znaju da sam ja uvijek tu. I kad mi je teško i kad sam bolesna uvijek ću pomoći. Malo je takvih ljudi. Nažalost kada meni treba pomoć onda nije važno.Nemogu sad. Htijela bi samo da jedan put uspijem odbiti njihove molbe da oni shvate kako je kad te se ostavi na cjedilu. Zato ne želim ni svoj mobitel ni telefon ni ništa.
- There is no way to reach me - Kao da sam doista nedostupna.
Želim mir i tišinu...
|
